2 Samuel 21
1 U Davidovo vreme bila je glad tri godine zaredom. David je tražio lice Gospodnje i Gospod reče: „Na Saulu i njegovom domu leži krivica za prolivenu krv, jer je pogubio Gavaonjane.“
2 Car je pozvao Gavaonjane i govorio s njima. A Gavaonjani nisu Izrailjci, nego preostali potomci Amorejaca, kojima su se Izrailjci obavezali zakletvom. U svojoj revnosti za Izrailj i Judu, Saul je nastojao da ih istrebi.
3 David reče Gavaonjanima: „Šta mogu da učinim za vas? Čime da vas otkupim da biste blagoslovili nasledstvo Gospodnje?“
4 Gavaonjani mu odgovoriše: „Ne tražimo ni srebro ni zlato od Saula i njegovog doma, niti tražimo da se iko pogubi u Izrailju.“ David reče: „Što god kažete, ja ću to učiniti za vas.“
5 Oni odgovoriše caru: „Od čoveka koji nas je zatirao i koji je naumio da nas uništi, da se ne održimo nigde u Izrailju —
6 neka nam se preda sedam od njegovih sinova da ih raskomadamo pred Gospodom u Gavaji Saula, izabranika Gospodnjeg.“ Car reče: „Predaću ih.“
7 Ipak, car je poštedeo Mefivosteja, sina Saulovog sina Jonatana, zbog zakletve koju su David i Jonatan položili jedan drugom pred Gospodom.
8 Car uze Armonija i Mefivosteja, dva sina Resfe, ćerke Aje, koje je rodila Saulu, i pet sinova Saulove ćerke Merave, koje je rodila Adrilu, sinu Varzelaja Meolaćanina,
9 i predade ih u ruke Gavaonjana. Oni su ih raskomadali na gori pred Gospodom. Sva sedmorica su stradali zajedno. Bili su pogubljeni u prvim danima žetve, na početku žetve ječma.
10 Tada je Resfa, ćerka Ajina, uzela vreću od kostreti i prostrla je za sebe na steni, od početka žetve, sve dok kiša s neba nije pala na njih. Ona nije dala da ptice nebeske dolaze na njih danju, ni zveri poljske noću.
11 Kad su Davidu javili šta je uradila Ajina ćerka Resfa, Saulova inoča,
12 on je otišao i uzeo Saulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana od meštana Javis-Galada, koje su ukrali s glavnog trga u Vet-Sanu; njih su Filistejci obesili tamo onog dana kad su ubili Saula na Gelvuji.
13 David je odneo odande Saulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana, i združio ih s kostima raskomadanih.
14 Zatim je sahranio Saulove kosti i kosti njegovog sina Jonatana u Venijaminovom području, u Seli, u grobu njegovog oca Kisa. Pošto su uradili sve što je car zapovedio, Bog se smilovao zemlji.
15 A kada je opet izbio rat Filistejaca sa Izrailjem, David i njegove sluge s njim, su otišli dole i stupili u boj s Filistejcima. David je bio iscrpljen.
16 A Jesvi-Venov, jedan od potomaka Rafajevih, imao je koplje teško tri stotine šekela bronze. Imao je i novi mač, i govorio je kako će ubiti Davida.
17 Ali Davidu priteče u pomoć Avisaj, sin Serujin, koji navali na Filistejca i ubi ga. Tada su se Davidovi ljudi zakleli: „Nećeš više izlaziti s nama u boj, da se ne ugasi svetiljka Izrailju.“
18 Posle toga je opet izbio rat s Filistejcima u Govu. Tada je Sivehaj Husaćanin ubio Safa, koji je bio Rafajev potomak.
19 Zatim je opet izbio rat sa Filistejcima u Govu. Tada je Elhanan, sin Jare-Oregimova, iz Vitlejema, ubio Golijata Gaćanina, kome je drška koplja bila kao tkalačko vratilo.
20 Zatim je opet izbio rat u Gatu. Tu je bio neki čovek divovskog rasta, koji je imao šest prstiju na svakoj ruci, i šest prstiju na svakoj nozi, ukupno dvadeset četiri prsta. I on je bio Rafajev potomak.
21 On je vređao Izrailj, ali ga je ubio Jonatan, sin Davidovog brata Šime.
22 Ta četvorica su bili potomci Rafaja iz Gata, a poginuli su od ruke Davida i njegovih slugu.